Krešimir Bošković

Uzgajatelj norvić gušana

Zovem se Krešimir Bošković, rođen sam u siječnju 1981 god. u Đakovu. Iako bolujem od astme i kroničnog bronhitisa, zaljubljen sam u male životinje od svoje najmlađeg djetinjstva i sve može proći ali ta moja ljubav će ostati cijelog života.

 U početku pokazao sam zanimacije u obične domaće pse, mačke te kokoši, da bi tijekom domovinskog rata '91 godine, u jednoj kući što se izgrađivala uzeo 1 par mladih golubova iz gnijezda. Iako ti golubovi nisu bili stari ni 10 dana jedan mi je odmah uginuo, dok je golubica ostala živa. Othranio sam je sa kruhom praveći malene kuglice i tako nekoliko puta na dan. Kada je odrasla ona nije znala za druge golubove već „centarnjezinog života bio sam ja. Po cijeli dan je letjela za mnom, dolazila mi na glavu, ruku, i po stare dane ona je obožavala da je ja hranim sa kruhom i kukuruzom.

Od jednog Đakovačkog golubara koji mi je postao i jedan od najvećih prijatelja  †Marka (Vlado) Kolića dobio sam na poklon jednog pomeranca da ova moja golubica ne bude sama. Kasnije me je Marko upoznao sa pojedinim golubarima koji su mi poklanjali golubove. Svakako da spomenem Dražena Bježančevića koji mi je poklonio jedno malo jato srpskih visokoletaća, ali da bude stvar najbolja od 5-6 pari golubova za godinu dana nisam izlegao ni 1 mlado. To su bile godine neiskustva i nestrpljivosti. Nakon toga pošto mi se nisu legli odlučio sam nabaviti par kingova iz Đakova sa izložbe i par pomeranaca. U pomeranskim gušanima vidio sam njihov temperament, vidio sam gušu, vidio sam nešto što će zauvijek ostati u mom golubinjaku, a to su gušani. Nabavio sam ubrzo norvić gušane bijele boje dva para od gosp. Dane Bakarića, te jedan par od Drage Jukića. Na upute starijih golubara nabavio sam za njih i listonoše, koje su mi bile dadilje, i to na 3 para norvića kupili smo od Dane Bakarića 15 pari listonoša. Odmah sljedeće godine izlegao sam 20-tak gušana.

Kako sam nabavio gušane dolazilo je postepeno do izgradnje i golubinjaka; i moj stari golubinjak(ili volijera 3*2m) zamijenio je novi u fasadnoj cigli sa lijepom volijerom ispred, prostor za gušane je veličine 3*3.5 m, dok je za listonoše prostor bio 2*3.5 m. S vremenom kako mi je rastao broj golubova,a ujedno je dolazilo do potrebe odvajanja golubova i golubica van sezone ležanja, izgrađena ili tj. adaptira je jedna prostorija 4*4 m sa pregradom po sredini.

U proljeće '94 godine učlanio sam se u Udrugu za uzgoj i zaštitu malih životinja „Moj ljubimac“. Član udruge bio sam 11. godina, te sam istupio  iz udruge zbog razilaženja u razmišljanju i zbog raskola unutar udruge.

U ljeto '94 godine upisao sam veterinarsku školu u Osijeku koju sam uspješno i završio '99 godine.

Da spomenem i svoju prvu izložbu . Povodom Vinkovačkih jeseni 25.09,1994 gosp. Drago Kraljević organizirao je malenu izložbu u PIK-ovoj zgradi. Na toj mojoj prvoj izložbi imao sam 5 golubova, te mi je gosp. Belavić posudio jednog plavog da se mogu natjecati. I na toj izložbi mladi mužjak mi je bio šampion, a stara ženka je proglašena najljepšim golubom na izložbi. Nakon toga nije bilo izložbe u bližoj okolici na kojoj nisam izlagao svoje golubove (N. Gradiška, Osijek, Sl. Brod, Vrpolje, Bizovac, Belišće, Čepin) i naravno svaka državna izložba Sl. Brod, Virovitica, Bjelovar, D. Miholjac. Pošto sam tada već proširio uzgoj golubova na lahore u svim bojama (crna, crvena, žuta, srebrena, plava i plava sa bindama) te šleske gušane, a od peradi vijandote te kuniće kastoreks; u Bjelovaru na državnoj izložbi imao sam četiri šampiona i u Virovitici (sa vijandotama, norvić gušanima, lahorima i šleskim gušanima). U vitrini sam skupio cijelo čudo pehara, ne znam im točno ni broj. Izlagao sam sve do '99 godine kada sam upisao Šumarski fakultet i prestao golubariti.

Pošto su mi lahori bili izvrsni roditelji i oni su mi služili ujedno kao dadilje podijelio sam prijateljima (gosp. Lioviću i gosp. Simiću) u Sl. Brod 40-tak pari listonoša.

Kada sam upisao Šumarski fakultet u Zagrebu '99 godine podijelio sam oko 200. kom golubova. To su mi bili nateži dani moga života, odlazak u Zagreb i kada bi se doma vratio mjesto da me čekaju moji gušani u golubinjacima je bio muk.

Spomenuo bi još da sam 2002. god. u Nedelišću polagao za sudca ocjenjivača za golubove. Gore u Međimurju upoznao sam Ivicu Pintarića sa kojim sam stekao veliko prijateljstvo, ne prođe ni 3. tjedna a da se ne čujemo telefonom.

U Zagrebu nisam mogao bez golubova i druženja sa golubarima pa sam se povezao sa Brankom Radovečkim, sada mojim najvećim golubarskim prijateljem. Zajedno smo obilazili trešnjevački plac, zajedno „golubarilite me je Branko učlanio u svoju udrugu. Nije bilo sastanka „Trešnjevačkeudruge da sam nedostajao na sastanku. Uvijek me je mjesto čekalo, i ljudi su me super primili. Nakon nekog vremena izabrali su me za potpredsjednika Udruge, ali zbog izvanredne situacije i zbog promjene mjesta boravišta (vratio sam se doma u Đakovo) i dao sam ostavku u Trešnjevačkoj udruzi na mjestu potpredsjednika. Sada još uvijek kada stignem dođem u zagreb na sastanke i druženja u našu udrugu.

19.09,2006 godine branio sam diplomski rad pod nazivom: Dendroflora parka „Sjeveru Đakovu, na zavodu za Šumarsku dendrologiju, botaniku i genetiku. Mentor mi je bio Izv. Prof. dr. sc. Jozo Franjić,a članovi komisije Dr. sc. Željko Škvorc i Doc. dr. sc. Marilena Idžojtić. Nakon toga stekao sam titulu diplomirani inženjer šumarstva.

Prošle godine iskoristio sam svoj odlazak na 25 EE. u Leipzigu od 08-10,12, 2006 za posjet jednom od najvećih uzgajatelja norvić gušana u Europi. Posjetio sam gosp. Bernarda Bischoff-a koji me je ugodno primio i lijepo mi je pokazao cijeli svoj život kroz norviće i sa norvićima. Sa Bernardom sam u kontaktu više od godinu dana. Dogovorio sam se na sljedeću zimu dolazim u Leipzig po 2 para kvalitetnih norvića. Ti norvići ujedno će biti i moj temelj za daljnji uzgoj.

             Planiram upoznati i drugog najvećeg uzgajatelja bijelih norvić gušana a to je Fila Marek iz Slovačke. U planu mi je iduću godinu nabaviti jedan par kvalitetnih norvića od gosp. Mareka.

Sada sam trenutno savezni sudac za golubove boja i oblika, te sam predao molbu za međunarodnog sudca.

Obnovio sam golubinjake i napravio još dvije prostorije koje će mi biti za odvajanje mužjaka od ženki van sezone ležanja. Cilj mi je stvoriti jato dadilja od 12 pari, te nabaviti 4 para vrhunskih gušana. Toliko sam i boksova za gušane napravio, dimenzija 80*50*50 cm koji će mi ujedno biti i boksovi za sparivanje gušana. Nikada više ne želim prelaziti broj od 50 kom golubova. Ovako sa manjim brojem sve mogu držati pod kontrolom i po mom mišljenju bolje je imati 10 golubova super kvalitete, nego jato od 150 kom gdje se ne vidi ni 2 dobra goluba.

Prošle godine sam se učlanio u najveću Udrugu uzgajatelja malih životinja u Hrvatskoj i toGolub» Virovitica. Član sam IO Bantam kluba Hrvatske i IO Brama kluba Hrvatske, želja mi je učlaniti se u Klub norvić gušana Njemačke.

Još bi spomenuo da ponekad pišem za naš interni bilten od Hrvatskog saveza malih životinja „Uzgajatelj“. Najčešće rubrike o golubarstvu, o posjet raznih uzgajatelja te izvješća sa izložbi.

Inače radim u šumariji kao revirnik-pripravnik, a želja mi je upisati postdiplomski studij i nastaviti školovanje..

I na kraju, ovom prilikom pozdravljam moje prijatelje Branka Radovečkog,   Miroslava Radovića, Elvisa Čoralić, Miroslava Srebru, Ivana Vranješa, te moja tri uzora gosp. Pavina, gosp. Takaća, Ivicu Pintarića, ; kao i sve one koji me poznaju. Pozdravljam svojoj obitelji kao i djevojku Miu, jer bez njihovog razumijevanja i pomoći danas ne bi bilo ni ovog mog hobija.

 

20.03, 2007

Krešimir Bošković

 

Nešto o meni:

Izradio: Krešimir Bošković

Mob.: 091/88-50-140

E-mail: boskovic_k@vip.hr